U posljednje vrijeme ponovo se počelo raspravljati o obitelji,o njenom ugrožavanju i raspadanju.Živimo u zemlji gdje se svaki treći brak raspada ,gdje su brakorazvodne parnice postale toliko teške i mučne da je dijete u tom postupku dobilo vlastitog odvjetnika.
Doista je vrijeme da se zapitamo gdje to ide prosječna hrvatska obitelj?
Znamo da je nezaposlenost postala zarazna bolest protiv koje nema lijeka ni cjepiva.On sretnici koji imaju posao šute i sve zadatke obavljaju bez riječi jer se boje da ne izgube posao a time i ono što nam Ustav jamči pravo na rad i vlastito dostojanstvo.
Mnogi brakovi su ušli u krizu što zbog nezaposlenosti,što zbog trčanja za što boljim životom i osiguranja što bolje financijske sigurnosti za sebe i svoju obitelj ,a pri tome su polako iz dana u dan gubili ono najvrednije što imaju djecu i zdravlje.
Roditelji želeći pružiti djeci sve i svašta upisujući ih u razne slobodne aktivnosti gube doslovno vrijeme odrastanja svoje djece jer prolaze dani a da osim onih stvari kao kad imaš školu ,do koliko traje kada imaš koju aktivnost tko će te voziti ,što ćeš pojesti ,kada ćeš se vratiti kući zaborave pitati dijete kako je .
I tako nam se obitelj raspada ,roditelji su prepušteni sebi ,državi kao da odgovara da joj se raspada institucija obitelji ,važno da su je oni definirali u zakonu,dok Crkva koja se godinama bori za obitelj polako ali sigurnim koracima počinje i ono malo što je ostalo od obitelji da ruši.
Prošle godine vikalo se na sve strane o problemu uvođenja zdravstvenog odgoja u škole ,pisale peticije ,slalo se na Ustavni sud da se razmotri da li je to sve u redu.No nitko nije postavio pitanje vjeronauka u školi kako bi on prošao da se ocijeni njegova ustavnost u školi.
Da pojasnim ,roditelji uglavnom upisuju vjeronauk u školi za svoju djecu ,jer mnoge škole nemaju mogućnosti da drugoj djeci koja ne pohađaju vjeronauk osiguraju rad i nastavu za vrijeme trajanja vjeronauka.Tom problemu se pokušalo ponuditi riješenje tako da se vjeronauk stavlja prve i zadnje satove u školskom rasporedu što znaju satničari u školi da je gotovo neizvedivo.Kada to u praksi ne djeluje roditelji su se pomirili činjenicom da je to IZBORNI PREDMET (kao drugi strani jezik ,informatika..) Pa bi trebala postojati mogućnost da ga djeca ispišu,no tu postaje problem.Kada ste jedno upisali svoje dijete na vjeronauk dijete je dužno polaziti taj predmet do kraja svog školovanja ,bilo da je riječ o osnovnoškolskom obrazovanju ili srednjem.Pitam se ako je to izborni predmet kako to da se dijete ne može ispisati?
Znamo da djeca godinama uz dva školska sata vjeronauka u školi imaju još i jedan sat vjeronauka u župi u godini kada trebaju pristupit Svetoj potvrdi ili Krizmi,te obavezni su pohađati redovito Svete mise.I sve bi to djeca izgurala i postala s godinama praktični vjernici nego se sad netko sjetio da pripreme za Svetu potvrdu i Krizmu moraju trajati tri godine ,pa sada djeca uz dva školska sata vjeronauka u školi ,imaju još i vjeronauk u župi svaki tjedan ili svaki drugi tjedan ,obavezno pohađanje Svete mise na čijem kraju dobivaju štambilje u knjižicu koju su dobili na početku školske godine (popularno žigosanje).Vjeronauk se u župi održava subotom a mnoga djeca su ovisna o prijevozu roditelja,no nema popuštanja.
Pitam se je tako kakvi će to postati vjernici ako ih od malih nogu stavljamo to kao obavezu?
Svećenici nisu svjesni da mnogi roditelji rade nedjeljom i kako će to dijete doći na misu ,nema možda bake djedove ,zar da ih prepustimo susjedima na brigu?
Jedini dan koji je obitelj imala da može zajedno za stolom pojesti doručak u opuštajućoj atmosferi je bila nedjelja ,sada i taj dan jure od jutra.
Kada smo iz u školama dozvolili da nam se tehnička ,likovna i glazbena kultura svede na samo jedan sat tjedno,možda ne bismo trebali dozvoliti da zbog cijene obavljanja Svete potvrde i Krizme ugrozimo instituciju obitelji,jer djeca naši Hrvata u dijaspori nisu podložna takvoj treturi od strane Crkve ,pa ako je njihov glas važan prilikom svakih izbora u Hrvatskoj neka nam njihov primjer posluži za lijepši i bolji život u Hrvatskoj....
Sretan vam dan neovisnosti!!!
Želite li osjetiti dašak čarolije božićnih žaruljicama slobodno se uputite na imanje obitelji Salaj.Čarolija je to u kojoj će uživati cijela obitelj,iako ih ove godine odlučila malo promovirati turistička zajednica iz osobnog doživljaja moram reći da moraju još na tome proraditi.Goste su privukli ,dolaze autobusi kolone koje se nemaju kuda parkiratii tako 
