Dragi profesori ako će vam biti malo lakše ispričati ću vam jednu osobnu priču.
Godinama sam se školovala da bih u rukama imala diplomu,kada sam je napokon dobila cijeli svijet je bio moj,a onda je slijedilo razočaranje.Na burzi rada rekli su mi da odem kući i da čekam.
Bila sam toliko tužna da to i danas nakon mnogo godina ne mogu opisati riječima.Tada sam odlučila imam završenu srednju medicinsku školu ,morala sam dobiti staž u bolnici ,bilo je teško no uspjela sam dobiti staž za medicinsku sestru na bazi volontiranja .Bila sam mlada i mislila sam bolje išta nego ništa ,volim raditi pa će to možda netko primijetiti i možda mi se otvore vrata za posao nakon državnog ispita .Tako sam ja vrijedno radila i subotama ,nedjeljama,noćima iako nisam bila plaćena za taj posao i nije mi išao radni staž.Da stvar bude još gora u to vrijeme postojao je pripravnički staž uz plaćanje i staž uz volontiranje uz koji ti nije išao radni staž.Položila sam državni ispit posao nisam dobila ,moja fakultetska diploma je stajala jer završila sam soc.rad a u struci je teško naći posao.Tako sam tražila posao za med.sestru jer je tu ipak bilo lakše naći neku zamjenu.Imam 35.godina i u životu nisam imala stalan posao,stalno nečija zamjena ,doživjela sam svašta od ugovora koji su se nudili ispod stola da ne smijem roditi narednih 5godina ako me uzmu za stalno,do toga gdje će mi biti dijete ako bude bolesno.U jednom trenutku mi je bilo svega dosta kroz život sam se uvijek probijala sama,bila vrlo dobar-odličan đak,a nikako do posla.Udala sam se ,rodila prvo dijete i do njegove 5 godine radila stalno kao nečija zamjena .Tada sam rodila drugo dijete ,a kako suprug radi kao vozač međunarodne špedicije trebalo je odlučiti djeca ne mogu živjeti bez oba roditelja ,on odlazi nedjeljom navečer dolazi subotom popodne,ako još ja odem u smjene jutro-popodne gdje će djeca biti.I tako sam postala kućanica sa diplomom koja se brine o obitelji,a suprug financ minister u našoj kući.On radi u privatnom sektoru ,plaća oko 5000 kn,nema ga skoro nikada doma ,zdrastvenu zaštitu ne može ostvariti u hrvatskoj jer ga nikada nema doma ,sva sreća da počelo tel.savjetovanje pa se tako dogovori sa liječnikom,ako je nešto ozbiljnije dogovori termin privatno uzme godišnji plati i tako ostvari zdrv.zaštitu koju uredno svaki mjesec plati iz plače oko 500kn. Godišnji odmor ima pravo 20 dana iako ima oko 14 godina staža.Božičnica šta je to,pardon dobio je 2 puta i to oko 700kn u bonovima ,no zadnjih dvije godina ništa .Poklon za djecu to možemo samo sanjati ,ali moja djeca uvijek dobe poklon jer suprug i ja već nešto smislimo.Prijevoz do posla firma u kojoj radi smještena je 10km od mjesta stanovanja sam snosi troškove ,kako neki put dođe u kasnu noć u hrvatsku pa mi žao da spava u kamionu odem po njega ,da čovjek se može istuširati kod kuće ,pojesti topli obrok.A ja ,ja blogam u nadi da ću pronaći posao koji ću moći raditi u jednoj smjeni,jer hvala Bogu imam pametnu djecu koja osim redovite škole imaju još aktivnosti nakon nje ,i mama i tata sam toj djeci i ima trenutaka kada mi je jako teško ,pomislim zašto sam se školovala da čuvam četiri zida stana ,ponosna sam na svoju djecu i njihovo znanje,uživam u svakom trenutku kada je moja mala obitelj na okupu.Financijsku konstrukciju kako preživjeti mjesec slažem svaki dan ,pa se nešto izjalovi.
Nema komentara:
Objavi komentar