Ovaj je blog u početku nastajanja imao ideju da bude glas malog čovjeka kojeg je današnji tempo života počeo gušiti,glas čovjeka koji želi nešto kazati ali nema snage i upravo zato imam neku odgovornost i potrebu da u današnjem postu posvetim vrijeme događaju koji se dogodio jučer i u meni probudio velike nedoumice .
Dijete sam koje je rođeno za doba vladavine komunizma i znam dobro kako je potajno ići na svete mise ,poskrivečki ne govoreći nikome odlaziti na satove vjerunauka,no tada su došle 90-te i sve se to zaboravilo,oni koji su govorili protiv Crkve sada su bili u njenim prvim redovima ,a Crkva je to objašnjavala kao njihov čin pokajanja i vraćanja Bogu.I tako su nebrojene generacije pripremajući se za sakrament krizme stajali pred oltarom gdje su ih svećenici prozivali,davali im pluseve i na neki način prisiljavali da dolaze na Svetu misu.Ni jedna prisila u životu nije urodila plodom ,pa tako ni od čovjeka neće stvoriti dobrog i praktičnog vjernika.Devedesetim Crkve su bile pune ,imali smo svoju mladu državu tražili smo put i iako smo se definirali kao sekularana država nikada to nije posve zaživilo u praksi.Danas djeca pohađaju vjerunauk kao izborni predmet ali ga nemaju pravo birati svake godine već jednom upisani predmet vjerunauka postaje obavezni izborni predmet do kraja osnovnog školskog obrazovanja.Gdje je tu pitanje ustavnosti??
Sve te godine Crkva nije plaćala porez u državi u kojoj se nebrojeno puta petljala u vlast,dajući na propovijedi smjernice svojim vjernicima kako da glasaju,dajući prostor da se sakupljaju potpisi za razne referendume...
S vremenom Crkva je počela gubiti svoje vjernike jer su na površinu isplivale mračne dobro čuvane tajne kao što su pedofilija,da su okretali leđa zlostavljanim osobama koje su kod njih tražile pomoć.
Tada se Crkva počinje polagano buniti da dolazi u pitanje moralnost čovjeka,Crkva koja je bila suzdržana u pregovorima sindikata i države kada se raspravljalo o radu nedjeljom.U državi gdje se svaki treći brak raspada jer su ljudi rastrgani između posla ,obitelji,bolje životne egzistencije,traženju posla i preživljavanju,djeca prepuštena sama sebi i svakakvim tehnološkim čudesima.
Tu sada Crkva vidi da može stvoriti bolje praktične kršćane.Ja sam dijete koje je živjelo u vjeri,dijete čija je baka pohađala školu kod sestra Uršulinka,i kroz svoje djetinjstvo slušala priče kako su sestre bile stroge ali kako su ih učile životu šivanju,pletenju,kuhanju i naravno poštivanju Boga ,ali ne kroz prisilu već kroz zabavan i poučan način,a da pri tome zadrže strogoču i poštovanje prema starijim osobama.Što danas radi Crkva???
Prisiljava djecu da dolaze na misu i da na kraju mise u knjižicu skupljaju pečat,djecu koja su pretrpana školskim obavezama,tjera se da uz dva sata tjedno vjerunauka u školi pohađaju još jedan sat vjerunauka tjedno u župi kao posebna priprema za sakramente.U školi tako na satovima vjerunauka u planu i programu postoje dijelovi gdje se pod krinkom čovjeka kao seksualno biće raspravalja o seksualnom odgoju,a tako su bili protiv zdravstvenog odgoja koji je ugrađen u satove biologije i satove razrednika gdje ga tada provode liječnici školske ili obiteljske medicine.
Tako jučer bila pepelnica ,početak korizme gdje čovjek propituje svoje stavove i odnose u životu ,no jedan svećenik sazvao je roditeljski sastanak i više je taj sastanak sličio na duhovnu obnovu gdje sam saznala da moj svećenik ima za uzora A.Stepinca,gdje je muški rod pozvao da pročitaju govor A.Stepinca gdje on govori da nijedan muškarac ne smije dopustiti da ga se uvjeri da je crno-bijelo ili suprotno.Da li je to skriveni govor ,da je žena ta koja uvjerava muškarca da je crno -bijelo ??
Vrhunac je bila statistika gdje je svećenik rekao ako samo majka dolazi na misu tada djeca kasnije u životu dolaze tek 4-5 % na mise ,ali ako i otac dolazi na misu tada je dolazak na mise nakon sakramenata povećan na 45-50%.Žena je manje zaslužna za obitelj??
No riječi koje su mi jako uznemirile i ozbiljno navele na promišljanje kakva je to Crkva i kako jedan svećenik može to izgovoriti su:"autori Charlie Hebdo su provocirali i zato su dobili metak usred čela."Ova izjava mi je toliko zaprepaštujuća.Jesu li autori Charlie zbog karikature zaslužili smrt i život obavijen strepnjom i strahom za svoj život?Gdje je tu sloboda govora i izražavanja,temelj demokracije.
Gdje je tu Božja zapovijed ne ubij??
Zar čovjek zaslužuje smrt zbog svojih dijela ili riječi?
To je krščanstvo ??
Možda smo i lunarno ušli u vladavinu koze ali smatram da nisam koza da slijepo slijedim nekoga ,ne volim prisile i pečate,svoju djecu odgajam da imaju mišljenje (kritično)spram svega ,da odvagnu činjenice i da budu ljudi.Voljela sam odlaziti sa svojom obitelji na misu ali bez prisila ,i smatrala sam da Crkva ima stav da su ljudi svi jednaki bez obzira na spol.No sada mi je jasno da za Crkvu muškarac vrijedi više ,a žena je tu sporedna stvar uzrok grijeha ljudi bez obzira što ona daje život......
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar