Nebo je jutros plakalo,sve je bilo tužno baš kao prije šest godina .Moja kćerka imala je tek pet mjeseci života i nalazila se na bolničkom lječenju na pedijatriji.Bili su mi to jako teški trenuci kao i svakoj majci kada ima bolesno dijete.Suprug na putu ,sin prvi razred ,kćerka u bolnici,a ja opet sama i na sto strana.Bilo je strahovito hladno i maglovito jutro na kiosku sam kupila novine i pročitala OTIŠAO JE TOŠE PROESKI bila mi je to vijest koju sam taj čitav dan uzimala sa golemom rezervom ne dajući joj previše na važnosti.Smiraj dana potvrdio je autetičnost informacije .Starijem sinu bio je to prvi idol,morala sam zaljepiti poster sa njegovom slikom i tekstom njegove posljednje pjesme.Bio je tek na pragu života sa neizmjernim telentom i posebnom bojom glasa. Stepenicama je hodao do slave,bio je mlad,jednostavan i volio je glazbu.
Danas je dan počeo isto.Nije bilo guste magle i hladnoće.,kiša je lijevala,a moja kćerka je umjesto "dobro jutro" kazala "boli me trbuh,povrača mi se...."i tako smo opet bolesni ,nekakva viroza ,jutro je bilo rezervirano za povraćanje ,a podne smo proveli na wc-školjci.
Pomislih kao da obilježavamo godišnjicu svaki put bolešću,ali svake godine ili smo prehlađeni ,ili upala sinusa uvijek nešto, a na radiju stalno slušamo o tragediji koja se desila danas već prije šest godina.
Ponekad mislim Toše nas gleda sa neba i vjerojatno se ponosi što su sve njegovi fanovi napravili za njega .Bio je veliki čovjek koji je prerano otišao ali je za svojeg života ostvario puno lijepih stvari.Ostavio je svoja prekrasna dijela i glazbu i svoj prekrasan glas u kojem još uvijek možemo uživati.Makedonija , Kruševo mogu biti ponosni na svojeg makedonskog slavuja.Bio je mlad ali nikada ga ljudi zaboravit neće ,njegove pjesme živjet će još dugo,slušati će ga generacije i to je najveći dar što smo mu mogli pokloniti......
Nema komentara:
Objavi komentar