BAJKA O HRVATSKOJ

Živim u zemlji koja je u svijetu poznata po svojim prirodnim i kulturnim ljepotama.Zemlja koju prepoznaju po crveno-bijelim kockicama.U zemlji gdje političari i radnici žive u paralelnom svijetu.Dok jedni misle koju haljinicu i odijelo obući i kakvim vozilom na posao stići,drugi razmišljaju što će skuhati djeci za ručak,kako kupiti kruh ,koja kanta za smeće je bolji izbor,kako da brže bolje uhvate koju plastičnu bocu i kako da izaberu posao od silnih poslova koji im se nudi na tržištu rada,o vozilu i ne razmišljaju jer imaju samo poznati"cipelcug".

U zemlji gdje se stečajne  nagodbe rade po principu ja znam njega on mene ,mi radimo za sebe, a za radnike neka se snađu.
Nisu hrvati neka buntovna nacija ,kroz povijest smo stalno slušali druge i te iste puštali da nas vode bez obzira slažemo se s njima ili ne .
Imaju hrvati veliko srce kada pomoć treba svi se odazovu, skupljaju građani kunice jer država za bolesne ljude nema .
U recesiji se hrvatska nacija sjetila kada imamo posao,ali plače ne dobijemo,kada možemo otkaz dobiti bez obrazloženja,kada režije se vrtoglavo penju iz mjeseca u mjesec da nam bude lakše pokrenimo  akciju "kruh za poslije " i "kavu za poslije"
U zemlji gdje ministar pred naciju stane i kaže :"zar kočijom na posao da idem?"i u istom trenu govori udžbenici će nam biti lakši,biti će ih manje, a onda objavi cijenu.Hrvati šute,poneki učitelj koji je dobio uvid u nove udžbenike kaže u pitanju su stari udžbenici i napravljen je tek kozmetički posao.Pokoja nova sličica,redoslijed pitanja  nakon sadržaja.
Ja kao roditelj pitam:
Da li će udžbenici biti kvalitetniji?
Da li će opet biti puni pravopisnih grešaka,jer sada imamo novi hrvatski pravopis?
Da li ministar zna da reciklirani papir je jednak težini kao standarni papir?
Ljudi onako teško žive zbog cjelokupne situacije,da li je svjestan da prosječna hrvatska obitelj s dvoje đaka samo za udžbenike mora izdvojiti oko 5000 kuna,a gdje je još potrošni matrijal ,tenisice za tijelesni odgoj...?
Ako govorimo o digitalnom školstvu da li ćemo ga mi roditelji  financirati za  četiri godine?
U zemlji gdje radnici koji još imaju posao rade vrijedno kao patuljci,sabornici svaku sjednicu započinju stankom za konzultacije ,nisu imali vremena dogovoriti stajalište stranke.Gospodo za početnu plaču od
16 000 kuna +prijevoz+naknada za odvojeni život morate raditi kao švicarski satovi onda vam ne bi palo na pamet produljiti radni tjedan s 40 na 56 sati.
Znam to je tek uvid u novu reformu.Kako loše stojimo sa domovima za umirovljenike,radna snaga nam je u opadanju,mladi bježe trbuhom za kruhom...U pitanju je reforma solidarnosti koja će se provoditi u nekoliko koraka:-ako ćete biti dovoljno matrijalno sposobni država će vam osigurati dom umirovljenika(jer će vam                   djeca raditi negdje u svijetu..)
            -ako ste već na izmaku snaga tada idete u projekt s posla na groblje jer bolnice teško rade,a na
              groblju još mjesta ima..  
Rečenica koja posebno uznemiruje jest izjava ministra rada koju je dao sindikalnim predstavnicima kada su ga upitali zašto se mijenja postojeći zakon o radu,odgovorio im je ."Da postojeći zakon bi trebalo malo doraditi,dobar je ,ali zakon se ne provodi."
A tko je nadležan za provedbu zakona ?
Novi zakon je liberalan do beskrajnih granica,radnik nema nikakvu zaštitu.
Vičemo na sav glas natalitet nam pada.Kako ste zaštitili žene u novom zakonu na radu?
Nakon porodiljnog dopusta poslodavac je može rasporediti na novo radno mjesto,može joj dati otkaz ugovora,nema u Hrvatskoj ni spomena o fleksibilnom radnom vremenu za majke(što bi majke koristile kada su djeca bolesna ,pa kada djeca ozdrave ponovo nadoknadile posao).
Rad kod kuće niste jasno definirali i opet pustili radnika na milost i nemilost poslodavcu.
Nisu svi poslodavci loši ima onih koji znaju nešto o psihologiji poslovanja (da je zadovoljan radnik bolje koncentriran na posao i daje više od 100% učinka),da radniku treba omogućiti slobodan vikend,dati godišnji odmor jer bolest i iznemoglost radnika dovodi do kontra učinka  poslovanju.Takvih poslodavaca je jako malo u Hrvatskoj no kada bih ih bilo više možda bi i poslovna klima bila pozitivna.
 Bajka u Hrvatskoj nije ispisana do kraja ,glumci mijenjaju uloge ovisno kako se probude,zasada bi završila otprilike ovako:"glumci"se svakodnevno bore za bolju fotelju,bolji automobil,koaliraju svako sa svakim da zadrže što bolji položaj.Naciju su već davno nazvali ovcama koje ih tiho slijede a čobani se po izborima ovca svako malo izmjene.Tako smo nedavno i naučili da je jedan vođa ovčica znao kuhati jako dobru krumpir salatu i da je državni proračun planirao kao kućni proračun.Sadašnji vođa još nije pokazao svoje kulinarske sposobnosti,ali je naučio ovčice kako da postanu čarobnjaci da prežive iz mjeseca u mjesec....
U zemlji gdje žive 280 bogatih obitelji,političara koji mijenjaju stav iz sata u sat i radnika koji žive iz sata u sat  prilike preživljavanja neprestano se mijenjaju ali žive po principu što se bolje snađeš Bog te još nagradi.....