sunce moje malo

Svi mi željno očekujemo trenutak kada će naše sunce staviti torbu na leđa i krenuti put škole.Tada se ponosni roditelji sjate pred razredom i tiho šapću:"moje dijete polazi engleski,ide na balet ,u glazbenu,na nogomet ......i tako svi redom".Sve me to natjeralo da počnem razmišljati o svojem djetinjstvu i djetinjstvu moga djeteta.Razlikuje se i to u puno stvari.Mi smo kao djeca bezbrižno trčali bosi po travi i valjali se pritom nam je toplo sunce grijalo lice.Danas djeca se ne valjaju na travi,a kamoli da trče bosi po toj istoj travi   ,jer odmah vas smatraju ludim kako možete dopustiti da to Vaše dijete radi,zar niste čuli da se u travi  nalaze krpelji oni su jako opasni ,dijete mora nositi cipele sa anatomskim uloškom obavezno iznad zgloba,pa ko je još vidio boso dijete,s obzirom u kakvim vremenima živimo još će netko i pomisliti "joj,jadni ni za cipele za dijete nemaju."Mi smo se vozikali biciklima po ulici bez straha da će dojuriti auto i u njemu vozač koji će vam se sjetiti odmah najbliže obitelji.Moje dijete danas mora obavezno nositi biciklističku kacigu,prsluk reflektirajući i imati ispravan bicikl, a ako želi bez pratnje mene tada i posjedovati vozačku za upravljanjem biciklom.Da zaboravljam činjenicu da današnja djeca jako kasno nuče voziti bicikl.Mi smo na slobodne aktivnosti bili uključeni u školama i one su se uglavnom provodile 6.sat,no moje dijete ima jednosmjensku nastavu 6.sat još ima nastavu ,ponekad i7,8,9,pa čak i 10.sat,slobodne aktivnosti u školi još postoje u nižim razredima i ako si sretan da tvoj razrednik/ica provodi baš tu aktivnost koju ti želiš onda ideš,ako aktivnost koju želiš provodi drugi učitelj tada si u problemu jer to zbog satnice tvoje ili učiteljove ne možeš uskladiti sa satnicom.Tada mi roditelji tražimo gdje dijete može pohađati tu aktivnost sva sreća da još postoji DND,i postajemo taxi služba svojem dijetetu ,ali pri tome sam zaboravila naglasiti da još tu aktivnost plaćate.Ako vam dijete  voli sport situacija je ista ,samo što sam ja na svoje treninge odlazila sama s društvom na biciklima a danas vozimo.Da djeca ganjaju loptu po ulici odmah vas stariji susjedi pošpotaju da su jako glasna ,vrlo rijetko možete vidjeti roditelje da se sa svojom djecom rolaju,voze na biciklu,trće po livadi.....No ni naši roditelji nisu sa nama se rolali,trčali ,ali uvijek je bila skupina djece u kvartu koja je zajedno provodila trenutke,danas ni ne znaju tko su im susjedi.I do svega toga nas je dovela činjenica da težimo matrijalnom i samo rad ,rad i rad.Da djecu odmah nakon što upišemo u jaslice tražimo im još neku aktivnost koju bi mogla odraditi nakon vrtića ,a da mi pri tom imamo nešto slobodnog vremena .Djeca tako brzo odrastaju i mislim da ih treba pustit da trče bosi po livadi,da trebamo uživati u svakom trenutku koji imamo na raspolaganju.Trčeći bosa djeca bude svoje taktilne živce na stopalima,vozeči bicikl razvijaju svoje motoričke sposobnosti,čitajući im knjige učimo ih da knjigu treba voljeti,i da isto  mogu provesti svoje slobodno vrijeme.Djeca su kao cvijeće što mu više vremena pokloniš to ćeš lijepše moći uživati u njemu.Zato dragi roditelji nije važno zna li vaše dijete sva slova kada krene u školu.ni govori engleski,ide na balet ,nogomet.Važno je da zna oprat zube ,počešljati se ,obući,pozdraviti starije od sebe,oslovljavati ih sa VI ,i ono najvažnije da zna uživati u životu.Nemojte zaboraviti da ulaskom u školu dijete ulazi na mala vrata u svijet odraslih ,jer ništa više neće biti crno-bijelo,i biti će ponekada nepravda i upoznat će da nisu svi pristojno odgojeni ,poslušni .Nažalost upoznat će nasilje u školama ,jer i toga ima .No,zato smo mi tu da budemo sa svojim djetetom,da pričamo sa njime,plačemo i smjiemo se .Nemojmo zaboraviti da su oni naše najveće blago koje nas ponekada dovede do ludila,a ponekad do nemjerive sreće.Djeca previše brzo postanu ljudi i zato ih pratimo na njihovom putu u svakom trenutku....