IPAK SE MOŽE !!!

 Sada kada je školska godina završena barem za đake ,dok učitelji još odrađuju seminare ,pripremaju učionice za nove učenike,roditelji sa  velikom pozornošću prate vijesti gradskih oca da li će im pomoći u kupnji školskih udžbenika,neprestano razmišljam o jednom problemu koji se pojavljuje u svakoj školskoj godini.Mnogi roditelji su se ove godine žalili na cijenu školskih izleta .Cijena jednodnevnog izleta za jedno dijete kreće se oko 170-190 kuna.I kada roditelji se potiho bune na tu cijenu nastavnici sležu ramenima i nitko u procesu ne traži riješenje problema.I tada se pojavi jedna škola u Velikoj Gorici koja se uspješno već godinama nosi sa tim problemom.Oni su naime uz suglasnost roditelja i dobru volju nekolicine učitelja i ravnatelja iste škole poradili na podizanju eko savjesti djece.Djecu su zamolili da kod kuće sakupljaju stari papir,plastične boce ,čepove od plastičnih boca i da sve prikupljeno donesu u školu.U školi se taj matrijal razvrsta i u dogovoru s komunalnim poduzećem odvozi .Komunalno im za taj posao daje novac koji škola zatim iskoristi za nabavu kreda ,školskih klupa,plačanje izleta djeci.Ovaj primjer mi daje nadu da još postoje domišljati učitelji koji uz potporu ravnatellja mogu djelovati pozitivno na svjest naše djece.Djeca se tako uče razvrstavati otpad ,uče kako sačuvati prirodu i ono što je možda u ovoj priči manje bitno da svojim trudom,zalaganjem mogu zaraditi novac i na taj način uljepšati prostor u kojem uče i borave.Žao mi je samo šta taj primjer podizanja eko sajesti ne slijede i ostale škole u Hrvatskoj.

BRAZIL = HRAVATASKA

Već nekoliko tjedana slušam samo prepucavanja između dragog nam premjera Milanovića i već nam  bivšeg ministra Linića.Kao opuštajući trenutak tu su nezaobilazne vijesti o našim nogometašima iz Brazila.Nisam neki pretjerani fan nogometa i volim pogledati dobru utakmicu nogometa ,ali mislim da hvalospjevi ,prognoze da se povijest ponavlja i da će bijelo-crvene kockice biti treće na svjetskom prvenstvu su ipak malo previše.Kada uđem u trgovinu samo čekam kada će koja zastavica ili ne daj Bože koji nogometaš iskočiti  sa police.I još prvenstvo nije ni počelo mi se već ljutimo na kornjaču koja je prognozirala pobjedu Brazila .Ma netreba nama kornjača pa mi znamo da naš nogometaši su jedva došli na svjetsko prvenstvo.Oprostite , zaboravih mi živimo u Hrvatskoj a ovdje narod pati od ubrzane demencije .
Još samo da poželim sretan put svom premjeru koji je napravio brzo osvježenje u vladi ,i još brže pohitao na avion za Brazil.Samo mi još nije jasno da li će sklapati kakve poslove koji će osvježiti naše i onako tužno gospodarstvo,vodi li sa sobom možda kojeg ministra ili se idu ljudi jednostavno odmoriti od teškog rada ,jer rad u vladi potroši čovjeka ,a kako onda tek potroši čovjeka koji je na normi za 2000 kuna.i zadnje pitanje ide li premjer u Brazil u vlastitom trošku ili na teret nas građana to je pitanje koje nije tajno ,a svaki građanin ima pravo na pristup informaciji koja je od javnog intersa...

LAŽNI SNOVI

Ne postoji čovjek koji bar jednom u životu nije poželio da mu se javi neki daleki bogati rođak .Rođak je naravno poželio mu ostaviti golemo bogatstvo .Ubrzo se čovjek probudio i shvatio da sve je to bio san .Snovi su lijepi i svatko bi u životu trebao imati san .San za koji živi i želi da postane zbilja .
Da ostvariti san ,no da li je nužno sve gaziti ispred sebe da ostvariš san?
Uništavati prijateljstva da dokažemo da smo bolji?
Novac nas čini sretnim?
Prepun novčanik novčanica će nam izmamit osmijeh na lice kada smo tužni?
Novcu možemo kazati svoje brige ,i on će nam dati savijet?
Dobro svjesna sam ja da nam nešto novaca treba za život ,i da život nije bajka kako su nas učili dok smo bili mali.
Bježanje za novcom ne upotpunjuje čovjeka ,ali mu daje prednost da mu je sve dostupno.
Znam da pitam ljude da li bi radije činili dobra djela ili imali matrijalnu sigurnost ,većina bi odgovorila da biraju dobra dijela.
Tako sam i ja dosada birala dobra dijela ,i nakon dugog razmišljanja ne znam da li sam pravilno postupala.
Uvijek sam voljela pomoći , za svoja dijela i postupke nisam očekivala nikakve matrijalne stvari ,jer uživala sam u osjećaju da sam nekog bar na trenutak uspijela nasmiješiti ,pružiti mu nadu da postoji bolje sutra ,da će doći dan kada će svoju bol pretoćiti u sreću .U jednom trenutku svog života morala sam birati odgoj djece ili  stabilan i siguran posao .Nisam razmišljala ni trenutak odabrala sam biti samo majka iako sam znala da to mene kao osobu možda neće ispuniti do kraja jer uvijek sam sanjala da budem dobra majka i uspješna u svome poslu.Danas nakon nekoliko godina provedenih isključivo kao majka mogu reći da mi nije žao i ponovo bih tako odlučila jer moja djeca su moji motori što me pokreću ,moj ponos jer razmišljaju svojom glavom ,rasuđuju što je dobro a što loše ,oni znaju da u svakom trenutku je mama tu ,kada tata mora biti na putu.
Proteklih tri mjeseca moj život se totalno promijenio .Umro mi je otac,u kuću sam ulagala a sada bi je moja majka i sestra dijelile na jednake dijelove .Ne priznaju moja ulaganja u kuću iako sam dobru cifru utukla u kuću i da sam znala da će to tako biti nikada ne bi uložila ni lipu . Svi smo mi jednaki kako kaže moja majka, a ako smo tako jednaki šta joj onda nije i druga kćer utukla u kuću  20 000 eura , nego sam stalo ja novce davala,šta se nije brinula  o njoj i tati kada su oboje bili vezani za krevet ,šta nije tatu vozila po liječnićkim ordinacijama.Na kraju krajeva moja majka se nije nikada bunila kada smo suprug i ja davali novce ,ja u toj kući živim i govorilo mi se je da je to moj svadbeni poklon.No vidi sada oni se dijele u mom svadbenom poklonu.Svadbu sam naravno finacirala sama sa svoji suprugom da ne bi bilo zabune .
Ja sada nakon toliko godina kupujem kuću i ulazim u brak sa bankom koja samo da mi se krvi ne napije , ali ja kupujem svoj mir ,da djeca neće izgubiti prijatelje i neće mijenjati školu jer oni moraju ovo razdoblje preći sa što manje trauma i ružnih sijećanja,a ja više ne mogu biti majka svojoj djeci ,jer ja trebam svoju financijsku stabilnost .
I sad se ja pitam da li će netko meni pomoći pronaći posao?
Da li ću ja nakon sve te boli i tuge i pojedenih živaca ugledati svijetlo na kraju tunela i vratiti osmjeh na moje lice?
A svojoj majci ostavljam sve te zidove s nadom da će jednog dana shvatiti koliko je boli nanjela meni ,mom suprugu i svojim unucima..........
Meni kao kćeri još nije shvatljivo kako me je vlastita majka mogla toliko iskoristiti , i zar  sam ja njoj važna samo kao kasica prasica...