Možda je ovo previše osobna priča,ali je za mene toliko bolna da ni suze ,ni tuga ,ni bol koju osjećam ne mogu sakriti tako daleko i da ponovo ustanem i počnem živjeti.
Prije tri tjedna napustio me otac i otišao na svoj posljednji put bez povratka u nebo.Posljednje trenutke njegovog života provela sam tako da sam zajedno sa svojim suprugom pružala mu reanimaciju u nadi da ću ga vratiti u život.Život s mojim ocem nije bio bajka,bilo je loših trenutaka a lijepe ćemo zadržati kao uspomenu.
Vjerovao je u red,rad,disciplinu,poštenje.Zbog pravednosti je bio spreman iskočiti iz vlastite kože,samo da istina i pravda bude zadovoljena.Danas se nadam da negdje gore s neba gleda i da konačno shvaća moju rečenicu :"Deda ,danas ni rođenom bratu ne možeš vjerovati ako nešto nemaš napismeno,molim te zaštiti me !!!"
Nakon samo tri dana što je moj tata ležao u grobu majka je počela dijeliti kuću na trećine i sve bi to bilo super jer nakon tate ostale smo samo majka ,sestra i ja.No problem je jako veliki.U kući zajedno s roditeljima živjela sam ja ,moj suprug i dvoje maloljetne djece.Prije trinaest godina kada sam se udala ( a svadbu sama financirala zajedno sa svojim suprugom)rečeno mi je da na gornjem katu kuće mogu adaptirati i napraviti si stan,spavaću sobu mojih roditelja preselili smo na donji kat jer su tako željeli. Tata je govorio kaj bum ja u starosti po štengama hodal.I tako sam ja glupača ,naivana zajedno sa svojim suprugom počela skidati tapete,gletati zidove,okrećili zidove namjestili si kuhinju ,dovukli plin do štednjaka i malo pomalo uređivali si stambeni prostor koji je sve više poprimao izgled stana.Dobili smo sina,bio je star šest mjeseci kada je majka jednog jutra samo kazala sutra dolaze zamijeniti svu stolariju na kući,na to smo suprug i ja poludjeli jer smo prije nepunih sedam mjeseci svu stolariju ošmirglali,pokitali,obojali i bila je u super stanju te je mogla izdržati barem još pet godina.Nakon izgubljenih živaca pristali smo samo da se ugrade dva prozora s prednje strane i to je velikodušno moja majčica valjda iz grižnje savjesti odlučila da ne trebamo platiti.Dan kada su mijenjali prozore majčica si nije uzela slobodno da bude s majstorima u kući nego je ostavila mene s šestomjesečnom bebom da se brinem o majstorima,da zaštitim i njezin i moj stan,da se pobrinemo za stare prozore i štokove(sreća je bila ta da moj suprug nije trebao ići taj dan na put pa je ostao doma da mi sve pomogne).Nakon nepunih mjesec dana slijedio je novi šok majči je odlučila renovirati fasadu ,došli su majstori ,tata i ja smo izabrali boju fasade,koja je išla nakon neke tanke izolacije,troškove dijelili na pola,ja budala nemam nikakvu uplatnicu da sam nešto dala ,uz sve šokove gospođa je odlučila da se treba i dignuti krovište i napraviti novo krovište,i u tome sam financijski sudjelovala.Svih ovih trinaest godina sam u kuću ulagala u gornjem stanu gdje živim kompletno smo zamijenili ostatak prozora ,postavili toplinsku izolaciju(knauf,kamena vuna ,stiropor),tri ili četri puta kompletno malala stan,nedavno u osmom mjesecu prošle godine zamjenila centaralno grijanje(ukupna cijena je bila 30 tisuća kuna ,ja sam dala 15 tisuća kuna) sve mi je to bilo normalno jer tata je govorio gornji stan je tvoj i poslije moje smrti ,po moralu i vidi se da ti tu ulažeš ,ti ćeš tu ostati,pomažeš nam i na vrtu ,tu i tamo u gorici sa suprugom i tvoji interesi se moraju zaštititi.
I sada kada tata moj spava već tri tjedan na nebu,moja majka i sestra žele svaka 1/3 svih nekretnina i pokretnina,meni ne priznaju pravo da sam ulagala u kuću,traže stanarinu za proteklih trinaest godina..Sve što sam nudila a nudila sam da se odričem svega samo da mi se ostavi prostor u kojem živim,i kako je majći dolje u stanu da ćemo se o njoj brinuti do njene smrti(ne paše im),da se kuća etažira i da imam tu polovicu u koju sam ulagala(ne paše im)ako žele stanarinu za protekle godine ,da tada i ja želim povrat svojih ulaganja u tu kuću kada se sve zbroji one meni još trebaju platiti ,ali i to sam spremna zaboraviti,samo da me se ostavi u prostoru u kojem živim(ni to im ne paše)ja nemam nikakvog pravnog dokumenta koji bi mene štitio, zakon kaže ako pokojnik ne ostavi oporuku prvi krvni slijed se dijeli na 1/3 ukupnog imetka pokojnika ako se drugačije ne dogovore.Sve što sam ulagala za nešto imam račune,za nešto su ljudi mi radili na crno ,puno toga smo suprug i ja napravili sami.Muku,znoj,živce,rad koju smo utrošili na sve to nitko mi ne može platiti,bili smo naivni jer nismo inzistirali na pravnim papirima,i mislili smo da radimo sebi jer nam se tako uvijek govorilo.
Nakon svega ja moram van iz kuće,sav novac koji sam ulagala mogu zaboraviti,svaki mjesec sam plačala pola režija što mi je bilo normalno jer sam živjela tu,vjerovala ljudima na riječ (Tati)da je to moja polovica,a sada bi se moja majči i sestra koja ne živi tu i ima svoju kuću dijelile 1/3 svega pa i i u dijelu kuće koju sam ja ulagala i gradila svoj stambeni prostor.Toliko su obzirne da ne razmišljaju da ja imam dvoje malodobne djece od kojih jedno će sada na jesen u sedmi razred osnovne škole u školi koja je 800 m udaljena od sadašnje kuće i da na jesen mi i drugo dijete mora ići u tu školu jer smo je već upisali,da djeca imaju tu svoje prijatelje,da sam si ja i moj suprug sa većinom susjeda u ok odnosima.
No sve se to zaboravlja kada netko osjeti miris novca ,počet ćemo ja i suprug opet iz početka ali osjećaj da imaš manja prava od podstanara,osjećaj da te netko drži za budalu,roba koji će raditi sve kako on želi,a pritom ti osporavati sve ono što si napravio ne može se opisati riječima.Bol zbog smrti tate je ogromna ,ali bol koju priređuju moja majka i sestra meni ,mom suprugu i mojoj djeci je još teža i bolnija.
Dragi ljudi ako se nalazite u sličnoj situaciji zaštitite se dok još možete,jer čovjeka ne poznajete dok sa njim ne pojedete kilu soli..............
