Da ostvariti san ,no da li je nužno sve gaziti ispred sebe da ostvariš san?
Uništavati prijateljstva da dokažemo da smo bolji?
Novac nas čini sretnim?
Prepun novčanik novčanica će nam izmamit osmijeh na lice kada smo tužni?
Novcu možemo kazati svoje brige ,i on će nam dati savijet?
Dobro svjesna sam ja da nam nešto novaca treba za život ,i da život nije bajka kako su nas učili dok smo bili mali.
Bježanje za novcom ne upotpunjuje čovjeka ,ali mu daje prednost da mu je sve dostupno.
Znam da pitam ljude da li bi radije činili dobra djela ili imali matrijalnu sigurnost ,većina bi odgovorila da biraju dobra dijela.
Tako sam i ja dosada birala dobra dijela ,i nakon dugog razmišljanja ne znam da li sam pravilno postupala.
Uvijek sam voljela pomoći , za svoja dijela i postupke nisam očekivala nikakve matrijalne stvari ,jer uživala sam u osjećaju da sam nekog bar na trenutak uspijela nasmiješiti ,pružiti mu nadu da postoji bolje sutra ,da će doći dan kada će svoju bol pretoćiti u sreću .U jednom trenutku svog života morala sam birati odgoj djece ili stabilan i siguran posao .Nisam razmišljala ni trenutak odabrala sam biti samo majka iako sam znala da to mene kao osobu možda neće ispuniti do kraja jer uvijek sam sanjala da budem dobra majka i uspješna u svome poslu.Danas nakon nekoliko godina provedenih isključivo kao majka mogu reći da mi nije žao i ponovo bih tako odlučila jer moja djeca su moji motori što me pokreću ,moj ponos jer razmišljaju svojom glavom ,rasuđuju što je dobro a što loše ,oni znaju da u svakom trenutku je mama tu ,kada tata mora biti na putu.
Proteklih tri mjeseca moj život se totalno promijenio .Umro mi je otac,u kuću sam ulagala a sada bi je moja majka i sestra dijelile na jednake dijelove .Ne priznaju moja ulaganja u kuću iako sam dobru cifru utukla u kuću i da sam znala da će to tako biti nikada ne bi uložila ni lipu . Svi smo mi jednaki kako kaže moja majka, a ako smo tako jednaki šta joj onda nije i druga kćer utukla u kuću 20 000 eura , nego sam stalo ja novce davala,šta se nije brinula o njoj i tati kada su oboje bili vezani za krevet ,šta nije tatu vozila po liječnićkim ordinacijama.Na kraju krajeva moja majka se nije nikada bunila kada smo suprug i ja davali novce ,ja u toj kući živim i govorilo mi se je da je to moj svadbeni poklon.No vidi sada oni se dijele u mom svadbenom poklonu.Svadbu sam naravno finacirala sama sa svoji suprugom da ne bi bilo zabune .
Ja sada nakon toliko godina kupujem kuću i ulazim u brak sa bankom koja samo da mi se krvi ne napije , ali ja kupujem svoj mir ,da djeca neće izgubiti prijatelje i neće mijenjati školu jer oni moraju ovo razdoblje preći sa što manje trauma i ružnih sijećanja,a ja više ne mogu biti majka svojoj djeci ,jer ja trebam svoju financijsku stabilnost .
I sad se ja pitam da li će netko meni pomoći pronaći posao?
Da li ću ja nakon sve te boli i tuge i pojedenih živaca ugledati svijetlo na kraju tunela i vratiti osmjeh na moje lice?
A svojoj majci ostavljam sve te zidove s nadom da će jednog dana shvatiti koliko je boli nanjela meni ,mom suprugu i svojim unucima..........
Meni kao kćeri još nije shvatljivo kako me je vlastita majka mogla toliko iskoristiti , i zar sam ja njoj važna samo kao kasica prasica...
Nema komentara:
Objavi komentar