No unatoč lošim recesijskim vremenima mali broj Hrvata razmišlja kako postati bolji čovjek prema drugom čovjeku,biti manje zao i razmišljati samo o svojoj dobrobiti.
Nažalost kruti kapitalizam nas okreće da samo gledamo svoje interese i pri tome gradimo zidove oko sebe.
Proteklih mjesec dana u mom životu su se dešavale grozne neopisive situacije.
Bilo je dana kada nisam vidjela svijetlo u čitavoj situaciji ali sama sebe sam uvjeravala da sve treba polako,živjela sam dan za danom i polako razmišljala kako sve ponovo posložiti na svoje mjesto.Teško je sve vratiti na staro ,jer kada bih to mogla puno stvari bi napravila drugačije,lako je biti heroj poslije bitke kaže narod "da mi je ova pamet sada..."No mogu se okrenuti budućnosti jer ne dobiva svatko mogućnost da svoj život ponovo izgradi iz početka i zato mislim da imam prekrasnu priliku sve polako iz početka,ali sa više opreza,mnogo novih znanja i puno manje povjerenja u ljude .
I tako sada ja vidim tračak nade u rešenju mojih problema ,ali ohrabrena činjenicom da su mi na tom putu pomogli ljudi koje nikada prije u životu nisam poznavala,pružili mi ruku kada sam je najviše trebala... ne mogu vam opisati taj osjećaj zahvalnosti.
U svoj toj situaciji najviše me fascinirala domišljatost Hrvata.Mali radni narod hrvatske koji svaki mjesec razmišlja kako da preživi od prvog do prvog,dok vlada samo razmišlja kako povećati trošarine na naftne derivate ,cigarete ,mobilnu telefoniju,kao da je to njenim građanima bitno.
Prosječni Hrvat zna da je u njegovoj zemlji normalno odlaziti na posao a za plaću bolje ne pitati budi sretan ako stigne za koji mjesec,možda godinu.Pušenje cigareta je već odavno luksuz ali Hrvati vole svoje susjede,na posao odlazi se pješke ili biciklom,jer Hrvati se vode krilaticom:"u zdravom tijelu,zdrav duh".
No ono što je je u cijeloj situaciji smiješno mnogi hrvati doslovno nemaju za kruh ,posla na tržištu nema i pronalazak posla jest ravan zgoditku na lutriji, no nitko se ne buni ali akcije "kruh za poslije,kava za poslije, šunka za poslije,tramvajska karata za poslije"ostvaruju odlične rezultate.
Pitam se tako ponukana cijelom situacijom da li su hrvati doista narod koji šuti,trpi i misli da će mu biti bolje?
Zar Hrvati još kroz stoljeća nisu naučili ako si sam ne pomogneš ,nitko drugi ne može riješiti tvoj problem?
Znam zdravlje ,sreća i nešto malo novaca su bitni za život.No za životarenje možda jesu bitni,no da li su i bitni da se živi život dostojan čovjeka...........?
Nema komentara:
Objavi komentar