U sveopćoj krizi morala,savjesti,novaca dugo sam razmišljala da napišem ovaj post.Vodeći se činjenicom da želimo školu bez stresa,a pri tome da stvaramo pametne ljude koje misle svojom glavom morala sam progovoriti.
Ne tako davno ministarstvo obrazovanja je govorilo da reforma školstva će se pokušati urediti po uzoru na finski model školovanja.Ubrzo je mali puk shvatio da kod nas se svaka reforma provodi od ministra do ministra i ako želite pomoći djetetu da ostvari svoje talente i snove da jedino roditelji mogu provoditi reforme i to isključivo po svojem novčaniku.
Hrvatsko školstvo se sada svodi na to da nam pametna,talentirana djeca koja su gladna znanja i voljna raditi da steknu to znanje ovisna o snalažljivosti nastavnika,učitelja,mentora koji uvelike ovise o dobroj volji ravnatelja škole i mogućnosti roditelja da budu logistika u financijskom smislu i ako nešto zapne.
Začuđena sam odlukom Ustavnog suda da ministarstvo obrazovanja mora urediti konačne kriterije za upise u srednje škole i da se pri tome mora voditi činjenicom da sve aktivnosti nisu jednako dostupne svima.Mogu se složiti da sve aktivnosti nisu dostupne svima jer roditelji moraju posložiti financijsku podlogu i organizirati se oko prijevoza,ali me čudi što onda ministarstvo glazbene i umjetničke škole ne uklopi u redovito školovanje.U tim glazbenim i umjetničkim školama rade profesori,pedagozi djeca imaju ocijene,produkcije,učeničke knjižice ,e-dnevnike,pohađaju te škole nakon redovitog programa u redovnoj osnovnoj školi a roditelji participiraju njihovo školovanje.Pogledavši strukturu djece koja pohađaju takve škole ,oni od malena između 7-9 godina prolaze audicije na kojima se utvrđuje da li su ta djeca talentirana za takve škole (posjeduju li ritam,muzikalnost,gipkost,nema nekih zdrastvenih poteškoća.....).Kada se jednom upišu u takve škole svake godine naporno rade za produkcije,ispite ,to su odgovorna djeca koja uz sve te obaveze su i odlični učenici u normalnom osnovnim školama,koji redovito postižu zavidne rezultate na školskim ,županijskim i državnim natjecanjima iz matematike,povijesti,geografije,fizike ,biologije,hrvatskog jezika...To su djeca koja od malih nogu su odgovorni,organizirani i naučeni da se radom može postići uspjeh.
No nažalost ti prekrasni mladi ljudi svakodnevno dobivaju pljusku od ministarstva obrazovanja.Do sada ih je tješilo što će za svoj trud barem dobiti dodatne bodove kada već ne mogu dobiti direktni upis u školu koju žele (a većinom su to gimnazije),školske udžbenike besplatne ne mogu dobiti jer im roditelji nisu slabijeg imovinskog statusa,no nisu ni bogataši (ali veselilo bi ih da znaju da su to ostvarili svojim radom,i dalo im poticaj da ostvare još bolje rezultate).
I tako kada sve oduzmete i zbrojite shvatite da je u Hrvatskoj bolje biti bez ideala,želja,znanja,ambicije i da svakako ne smijete misliti svojom glavom i tada se svi jako čudimo kada nam mladi odlaze u svijet.Ne odlaze oni u svijet zbog ljepote nego zato što će tamo negdje daleko netko cijeniti njihov trud,zalaganje, znanje.
petak, 25. travnja 2014.
ANDREA BOCELLI U HRVATSKOJ
Karijera Andrea Bocelli krenula je u Toskani i obišla cijeli svijet.
Karizmatičan slijepi tenor,tekstopisac i producent izuzetnih glazbenih sposobnosti doći će 29,studenog 2014. godine u Zagreb gdje će održati svoj treći solistički koncert u Areni Zagreb.Predstaviti će nam svoje interpretacije popularnih opernih arija,velikih hitova i evergreena s aktualnih albuma "Passione" i "Love in Portofino".
Andrea Bocelli prvi puta se predstavio hrvatskoj publici u Zagrebu u koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski"1999.godine uz Orkestar iz Calgaria i dirigenta Lorina Maazela,te nakon toga 2005.godine održavši gala operni koncert u pulskoj Areni.
Andrea Bocelli je tenor koji uz mnogobrojne obožavatelje kontinuirano uživa veliku naklonost glazbenih kolega ,ali i poštovanje glazbenih kritičara.Malo je poznato da je Andrea Bocelli ušao u Ginnesovu knjigu rekorda jer je istodobno držao prvo,drugo i treće mjesto američka top ljestvice klasične glazbe.
Karizmatičan slijepi tenor,tekstopisac i producent izuzetnih glazbenih sposobnosti doći će 29,studenog 2014. godine u Zagreb gdje će održati svoj treći solistički koncert u Areni Zagreb.Predstaviti će nam svoje interpretacije popularnih opernih arija,velikih hitova i evergreena s aktualnih albuma "Passione" i "Love in Portofino".
Andrea Bocelli prvi puta se predstavio hrvatskoj publici u Zagrebu u koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski"1999.godine uz Orkestar iz Calgaria i dirigenta Lorina Maazela,te nakon toga 2005.godine održavši gala operni koncert u pulskoj Areni.
Andrea Bocelli je tenor koji uz mnogobrojne obožavatelje kontinuirano uživa veliku naklonost glazbenih kolega ,ali i poštovanje glazbenih kritičara.Malo je poznato da je Andrea Bocelli ušao u Ginnesovu knjigu rekorda jer je istodobno držao prvo,drugo i treće mjesto američka top ljestvice klasične glazbe.
KOCKA KOJA JE PROSLAVILA 40.ROĐENDAN
Najpoznatija dječja igračka jest kocka koju je svako dijete nekada pokušalo složiti u što kraćem vremenu.
Rubrikova kocka je trodimenzionalna igračka koju je osmislio 1974.godine mađarski kipar i profesor arhitekture ERNO RUBIK.Kocki je prvo dao ime "čarobna kocka ",ali licencirao ju je pod imenom "Rubrikova kocka " 1980.godine kada je doživjela svoju svjetsku slavu.
Matematičari su izračunali da postoje 43 trilijuna mogućih kombinacija kocke.Kocku je moguće složiti u 30 poteza.
Svake godine udruga WORLD CUBE ASSOCIATION na svjetskoj razini organizira natjecanje i vodi rezultate u slaganju Rubrikove kocke .
Pobjednik je onaj igrač koji ima najbolje prosječno vrijeme slaganja kocke (prosjek vremena se računa brzina slaganja kocke u pet pokušaja ).
Prošlogodišnji pobjednik je MATS VALK iz Nizozemske koji je Rubrikovu kocku složio za 5.55 sekundi.
Rubrikova kocka je trodimenzionalna igračka koju je osmislio 1974.godine mađarski kipar i profesor arhitekture ERNO RUBIK.Kocki je prvo dao ime "čarobna kocka ",ali licencirao ju je pod imenom "Rubrikova kocka " 1980.godine kada je doživjela svoju svjetsku slavu.
Matematičari su izračunali da postoje 43 trilijuna mogućih kombinacija kocke.Kocku je moguće složiti u 30 poteza.
Svake godine udruga WORLD CUBE ASSOCIATION na svjetskoj razini organizira natjecanje i vodi rezultate u slaganju Rubrikove kocke .
Pobjednik je onaj igrač koji ima najbolje prosječno vrijeme slaganja kocke (prosjek vremena se računa brzina slaganja kocke u pet pokušaja ).
Prošlogodišnji pobjednik je MATS VALK iz Nizozemske koji je Rubrikovu kocku složio za 5.55 sekundi.
srijeda, 16. travnja 2014.
ŽIVOT NA HRVATSKI NAČIN
Polako dolazi kraj korizme ,vrijeme kada mnogi kršćani razmišljaju o svome životu,kako biti što bolji u duhovnom smislu,kako osmisliti što bolje život,doći što lakše do novaca,skinuti koju kilu na brzinu.odreći se kolača,slatkiša.....
No unatoč lošim recesijskim vremenima mali broj Hrvata razmišlja kako postati bolji čovjek prema drugom čovjeku,biti manje zao i razmišljati samo o svojoj dobrobiti.
Nažalost kruti kapitalizam nas okreće da samo gledamo svoje interese i pri tome gradimo zidove oko sebe.
Proteklih mjesec dana u mom životu su se dešavale grozne neopisive situacije.
Bilo je dana kada nisam vidjela svijetlo u čitavoj situaciji ali sama sebe sam uvjeravala da sve treba polako,živjela sam dan za danom i polako razmišljala kako sve ponovo posložiti na svoje mjesto.Teško je sve vratiti na staro ,jer kada bih to mogla puno stvari bi napravila drugačije,lako je biti heroj poslije bitke kaže narod "da mi je ova pamet sada..."No mogu se okrenuti budućnosti jer ne dobiva svatko mogućnost da svoj život ponovo izgradi iz početka i zato mislim da imam prekrasnu priliku sve polako iz početka,ali sa više opreza,mnogo novih znanja i puno manje povjerenja u ljude .
I tako sada ja vidim tračak nade u rešenju mojih problema ,ali ohrabrena činjenicom da su mi na tom putu pomogli ljudi koje nikada prije u životu nisam poznavala,pružili mi ruku kada sam je najviše trebala... ne mogu vam opisati taj osjećaj zahvalnosti.
U svoj toj situaciji najviše me fascinirala domišljatost Hrvata.Mali radni narod hrvatske koji svaki mjesec razmišlja kako da preživi od prvog do prvog,dok vlada samo razmišlja kako povećati trošarine na naftne derivate ,cigarete ,mobilnu telefoniju,kao da je to njenim građanima bitno.
Prosječni Hrvat zna da je u njegovoj zemlji normalno odlaziti na posao a za plaću bolje ne pitati budi sretan ako stigne za koji mjesec,možda godinu.Pušenje cigareta je već odavno luksuz ali Hrvati vole svoje susjede,na posao odlazi se pješke ili biciklom,jer Hrvati se vode krilaticom:"u zdravom tijelu,zdrav duh".
No ono što je je u cijeloj situaciji smiješno mnogi hrvati doslovno nemaju za kruh ,posla na tržištu nema i pronalazak posla jest ravan zgoditku na lutriji, no nitko se ne buni ali akcije "kruh za poslije,kava za poslije, šunka za poslije,tramvajska karata za poslije"ostvaruju odlične rezultate.
Pitam se tako ponukana cijelom situacijom da li su hrvati doista narod koji šuti,trpi i misli da će mu biti bolje?
Zar Hrvati još kroz stoljeća nisu naučili ako si sam ne pomogneš ,nitko drugi ne može riješiti tvoj problem?
Znam zdravlje ,sreća i nešto malo novaca su bitni za život.No za životarenje možda jesu bitni,no da li su i bitni da se živi život dostojan čovjeka...........?
No unatoč lošim recesijskim vremenima mali broj Hrvata razmišlja kako postati bolji čovjek prema drugom čovjeku,biti manje zao i razmišljati samo o svojoj dobrobiti.
Nažalost kruti kapitalizam nas okreće da samo gledamo svoje interese i pri tome gradimo zidove oko sebe.
Proteklih mjesec dana u mom životu su se dešavale grozne neopisive situacije.
Bilo je dana kada nisam vidjela svijetlo u čitavoj situaciji ali sama sebe sam uvjeravala da sve treba polako,živjela sam dan za danom i polako razmišljala kako sve ponovo posložiti na svoje mjesto.Teško je sve vratiti na staro ,jer kada bih to mogla puno stvari bi napravila drugačije,lako je biti heroj poslije bitke kaže narod "da mi je ova pamet sada..."No mogu se okrenuti budućnosti jer ne dobiva svatko mogućnost da svoj život ponovo izgradi iz početka i zato mislim da imam prekrasnu priliku sve polako iz početka,ali sa više opreza,mnogo novih znanja i puno manje povjerenja u ljude .
I tako sada ja vidim tračak nade u rešenju mojih problema ,ali ohrabrena činjenicom da su mi na tom putu pomogli ljudi koje nikada prije u životu nisam poznavala,pružili mi ruku kada sam je najviše trebala... ne mogu vam opisati taj osjećaj zahvalnosti.
U svoj toj situaciji najviše me fascinirala domišljatost Hrvata.Mali radni narod hrvatske koji svaki mjesec razmišlja kako da preživi od prvog do prvog,dok vlada samo razmišlja kako povećati trošarine na naftne derivate ,cigarete ,mobilnu telefoniju,kao da je to njenim građanima bitno.
Prosječni Hrvat zna da je u njegovoj zemlji normalno odlaziti na posao a za plaću bolje ne pitati budi sretan ako stigne za koji mjesec,možda godinu.Pušenje cigareta je već odavno luksuz ali Hrvati vole svoje susjede,na posao odlazi se pješke ili biciklom,jer Hrvati se vode krilaticom:"u zdravom tijelu,zdrav duh".
No ono što je je u cijeloj situaciji smiješno mnogi hrvati doslovno nemaju za kruh ,posla na tržištu nema i pronalazak posla jest ravan zgoditku na lutriji, no nitko se ne buni ali akcije "kruh za poslije,kava za poslije, šunka za poslije,tramvajska karata za poslije"ostvaruju odlične rezultate.
Pitam se tako ponukana cijelom situacijom da li su hrvati doista narod koji šuti,trpi i misli da će mu biti bolje?
Zar Hrvati još kroz stoljeća nisu naučili ako si sam ne pomogneš ,nitko drugi ne može riješiti tvoj problem?
Znam zdravlje ,sreća i nešto malo novaca su bitni za život.No za životarenje možda jesu bitni,no da li su i bitni da se živi život dostojan čovjeka...........?
petak, 28. ožujka 2014.
SVE TAJNE HRENA
Hren je trajna biljka ,zelenog lišća i bijelog korijena ljutog okusa.
Pradomovina hrena je središnja i jugoistočna Europa.
Poznavali su ga egipčani,a grci su ga koristili protiv bolova u kralježnici i kao afrodizijak,i kao pastu za zube.
Hren je visokovrijedna namirnica zbog svojih nutrijenata i sastojaka koji djeluju kao antibiotici .
Izvor je vitamina C,vitamina B1 i B6,željeza i kalcija.
Biljka Hren sadrži glikozide sinigrin i alil izotocianat koji sadrže antibiotska i antikancerogena svojstva.Pomaže u prevenciji malignih bolesti jednjaka,jetra,tankog i debelog crijeva,mokraćnog mjehura.
Hren pomaže u jačanju otpornosti organizma,štiti od prehlada,olakšava i stabilizira prehladu,potiče rad srca i cirkulaciju,zaustavlja rast bakterija,ublažava respiratorne infekcije,odličan je diuretik,pomaže kod reumatizma.
Oblog od hrena se primjenjuje kod ukočenosti mišića i zglobova.
Listove hrena treba pritisnuti na bolna mjesta glave u slučaju jake glavobolje.
Hren se upotrebljava za čišćenje organizma,listovi se upotrebljavaju za salatu,dok korijenu se odstrani kora i namoči se u vodu na 24 sata da bi se izvukla njegova ljutina i dobila svježina korijena.
Naribani korijen hrena možete koristiti kao dodatak jelima ,umacima,senfu,kečapu.
Hren se ne smije kuhati jer tada nastaje eterično ulje.
Pradomovina hrena je središnja i jugoistočna Europa.
Poznavali su ga egipčani,a grci su ga koristili protiv bolova u kralježnici i kao afrodizijak,i kao pastu za zube.
Hren je visokovrijedna namirnica zbog svojih nutrijenata i sastojaka koji djeluju kao antibiotici .
Izvor je vitamina C,vitamina B1 i B6,željeza i kalcija.
Biljka Hren sadrži glikozide sinigrin i alil izotocianat koji sadrže antibiotska i antikancerogena svojstva.Pomaže u prevenciji malignih bolesti jednjaka,jetra,tankog i debelog crijeva,mokraćnog mjehura.
Hren pomaže u jačanju otpornosti organizma,štiti od prehlada,olakšava i stabilizira prehladu,potiče rad srca i cirkulaciju,zaustavlja rast bakterija,ublažava respiratorne infekcije,odličan je diuretik,pomaže kod reumatizma.
Oblog od hrena se primjenjuje kod ukočenosti mišića i zglobova.
Listove hrena treba pritisnuti na bolna mjesta glave u slučaju jake glavobolje.
Hren se upotrebljava za čišćenje organizma,listovi se upotrebljavaju za salatu,dok korijenu se odstrani kora i namoči se u vodu na 24 sata da bi se izvukla njegova ljutina i dobila svježina korijena.
Naribani korijen hrena možete koristiti kao dodatak jelima ,umacima,senfu,kečapu.
Hren se ne smije kuhati jer tada nastaje eterično ulje.
srijeda, 26. ožujka 2014.
KADA SE KUĆA DIJELI-POBJEDNICI I GUBITNICI
Možda je ovo previše osobna priča,ali je za mene toliko bolna da ni suze ,ni tuga ,ni bol koju osjećam ne mogu sakriti tako daleko i da ponovo ustanem i počnem živjeti.
Prije tri tjedna napustio me otac i otišao na svoj posljednji put bez povratka u nebo.Posljednje trenutke njegovog života provela sam tako da sam zajedno sa svojim suprugom pružala mu reanimaciju u nadi da ću ga vratiti u život.Život s mojim ocem nije bio bajka,bilo je loših trenutaka a lijepe ćemo zadržati kao uspomenu.
Vjerovao je u red,rad,disciplinu,poštenje.Zbog pravednosti je bio spreman iskočiti iz vlastite kože,samo da istina i pravda bude zadovoljena.Danas se nadam da negdje gore s neba gleda i da konačno shvaća moju rečenicu :"Deda ,danas ni rođenom bratu ne možeš vjerovati ako nešto nemaš napismeno,molim te zaštiti me !!!"
Nakon samo tri dana što je moj tata ležao u grobu majka je počela dijeliti kuću na trećine i sve bi to bilo super jer nakon tate ostale smo samo majka ,sestra i ja.No problem je jako veliki.U kući zajedno s roditeljima živjela sam ja ,moj suprug i dvoje maloljetne djece.Prije trinaest godina kada sam se udala ( a svadbu sama financirala zajedno sa svojim suprugom)rečeno mi je da na gornjem katu kuće mogu adaptirati i napraviti si stan,spavaću sobu mojih roditelja preselili smo na donji kat jer su tako željeli. Tata je govorio kaj bum ja u starosti po štengama hodal.I tako sam ja glupača ,naivana zajedno sa svojim suprugom počela skidati tapete,gletati zidove,okrećili zidove namjestili si kuhinju ,dovukli plin do štednjaka i malo pomalo uređivali si stambeni prostor koji je sve više poprimao izgled stana.Dobili smo sina,bio je star šest mjeseci kada je majka jednog jutra samo kazala sutra dolaze zamijeniti svu stolariju na kući,na to smo suprug i ja poludjeli jer smo prije nepunih sedam mjeseci svu stolariju ošmirglali,pokitali,obojali i bila je u super stanju te je mogla izdržati barem još pet godina.Nakon izgubljenih živaca pristali smo samo da se ugrade dva prozora s prednje strane i to je velikodušno moja majčica valjda iz grižnje savjesti odlučila da ne trebamo platiti.Dan kada su mijenjali prozore majčica si nije uzela slobodno da bude s majstorima u kući nego je ostavila mene s šestomjesečnom bebom da se brinem o majstorima,da zaštitim i njezin i moj stan,da se pobrinemo za stare prozore i štokove(sreća je bila ta da moj suprug nije trebao ići taj dan na put pa je ostao doma da mi sve pomogne).Nakon nepunih mjesec dana slijedio je novi šok majči je odlučila renovirati fasadu ,došli su majstori ,tata i ja smo izabrali boju fasade,koja je išla nakon neke tanke izolacije,troškove dijelili na pola,ja budala nemam nikakvu uplatnicu da sam nešto dala ,uz sve šokove gospođa je odlučila da se treba i dignuti krovište i napraviti novo krovište,i u tome sam financijski sudjelovala.Svih ovih trinaest godina sam u kuću ulagala u gornjem stanu gdje živim kompletno smo zamijenili ostatak prozora ,postavili toplinsku izolaciju(knauf,kamena vuna ,stiropor),tri ili četri puta kompletno malala stan,nedavno u osmom mjesecu prošle godine zamjenila centaralno grijanje(ukupna cijena je bila 30 tisuća kuna ,ja sam dala 15 tisuća kuna) sve mi je to bilo normalno jer tata je govorio gornji stan je tvoj i poslije moje smrti ,po moralu i vidi se da ti tu ulažeš ,ti ćeš tu ostati,pomažeš nam i na vrtu ,tu i tamo u gorici sa suprugom i tvoji interesi se moraju zaštititi.
I sada kada tata moj spava već tri tjedan na nebu,moja majka i sestra žele svaka 1/3 svih nekretnina i pokretnina,meni ne priznaju pravo da sam ulagala u kuću,traže stanarinu za proteklih trinaest godina..Sve što sam nudila a nudila sam da se odričem svega samo da mi se ostavi prostor u kojem živim,i kako je majći dolje u stanu da ćemo se o njoj brinuti do njene smrti(ne paše im),da se kuća etažira i da imam tu polovicu u koju sam ulagala(ne paše im)ako žele stanarinu za protekle godine ,da tada i ja želim povrat svojih ulaganja u tu kuću kada se sve zbroji one meni još trebaju platiti ,ali i to sam spremna zaboraviti,samo da me se ostavi u prostoru u kojem živim(ni to im ne paše)ja nemam nikakvog pravnog dokumenta koji bi mene štitio, zakon kaže ako pokojnik ne ostavi oporuku prvi krvni slijed se dijeli na 1/3 ukupnog imetka pokojnika ako se drugačije ne dogovore.Sve što sam ulagala za nešto imam račune,za nešto su ljudi mi radili na crno ,puno toga smo suprug i ja napravili sami.Muku,znoj,živce,rad koju smo utrošili na sve to nitko mi ne može platiti,bili smo naivni jer nismo inzistirali na pravnim papirima,i mislili smo da radimo sebi jer nam se tako uvijek govorilo.
Nakon svega ja moram van iz kuće,sav novac koji sam ulagala mogu zaboraviti,svaki mjesec sam plačala pola režija što mi je bilo normalno jer sam živjela tu,vjerovala ljudima na riječ (Tati)da je to moja polovica,a sada bi se moja majči i sestra koja ne živi tu i ima svoju kuću dijelile 1/3 svega pa i i u dijelu kuće koju sam ja ulagala i gradila svoj stambeni prostor.Toliko su obzirne da ne razmišljaju da ja imam dvoje malodobne djece od kojih jedno će sada na jesen u sedmi razred osnovne škole u školi koja je 800 m udaljena od sadašnje kuće i da na jesen mi i drugo dijete mora ići u tu školu jer smo je već upisali,da djeca imaju tu svoje prijatelje,da sam si ja i moj suprug sa većinom susjeda u ok odnosima.
No sve se to zaboravlja kada netko osjeti miris novca ,počet ćemo ja i suprug opet iz početka ali osjećaj da imaš manja prava od podstanara,osjećaj da te netko drži za budalu,roba koji će raditi sve kako on želi,a pritom ti osporavati sve ono što si napravio ne može se opisati riječima.Bol zbog smrti tate je ogromna ,ali bol koju priređuju moja majka i sestra meni ,mom suprugu i mojoj djeci je još teža i bolnija.
Dragi ljudi ako se nalazite u sličnoj situaciji zaštitite se dok još možete,jer čovjeka ne poznajete dok sa njim ne pojedete kilu soli..............
Prije tri tjedna napustio me otac i otišao na svoj posljednji put bez povratka u nebo.Posljednje trenutke njegovog života provela sam tako da sam zajedno sa svojim suprugom pružala mu reanimaciju u nadi da ću ga vratiti u život.Život s mojim ocem nije bio bajka,bilo je loših trenutaka a lijepe ćemo zadržati kao uspomenu.
Vjerovao je u red,rad,disciplinu,poštenje.Zbog pravednosti je bio spreman iskočiti iz vlastite kože,samo da istina i pravda bude zadovoljena.Danas se nadam da negdje gore s neba gleda i da konačno shvaća moju rečenicu :"Deda ,danas ni rođenom bratu ne možeš vjerovati ako nešto nemaš napismeno,molim te zaštiti me !!!"
Nakon samo tri dana što je moj tata ležao u grobu majka je počela dijeliti kuću na trećine i sve bi to bilo super jer nakon tate ostale smo samo majka ,sestra i ja.No problem je jako veliki.U kući zajedno s roditeljima živjela sam ja ,moj suprug i dvoje maloljetne djece.Prije trinaest godina kada sam se udala ( a svadbu sama financirala zajedno sa svojim suprugom)rečeno mi je da na gornjem katu kuće mogu adaptirati i napraviti si stan,spavaću sobu mojih roditelja preselili smo na donji kat jer su tako željeli. Tata je govorio kaj bum ja u starosti po štengama hodal.I tako sam ja glupača ,naivana zajedno sa svojim suprugom počela skidati tapete,gletati zidove,okrećili zidove namjestili si kuhinju ,dovukli plin do štednjaka i malo pomalo uređivali si stambeni prostor koji je sve više poprimao izgled stana.Dobili smo sina,bio je star šest mjeseci kada je majka jednog jutra samo kazala sutra dolaze zamijeniti svu stolariju na kući,na to smo suprug i ja poludjeli jer smo prije nepunih sedam mjeseci svu stolariju ošmirglali,pokitali,obojali i bila je u super stanju te je mogla izdržati barem još pet godina.Nakon izgubljenih živaca pristali smo samo da se ugrade dva prozora s prednje strane i to je velikodušno moja majčica valjda iz grižnje savjesti odlučila da ne trebamo platiti.Dan kada su mijenjali prozore majčica si nije uzela slobodno da bude s majstorima u kući nego je ostavila mene s šestomjesečnom bebom da se brinem o majstorima,da zaštitim i njezin i moj stan,da se pobrinemo za stare prozore i štokove(sreća je bila ta da moj suprug nije trebao ići taj dan na put pa je ostao doma da mi sve pomogne).Nakon nepunih mjesec dana slijedio je novi šok majči je odlučila renovirati fasadu ,došli su majstori ,tata i ja smo izabrali boju fasade,koja je išla nakon neke tanke izolacije,troškove dijelili na pola,ja budala nemam nikakvu uplatnicu da sam nešto dala ,uz sve šokove gospođa je odlučila da se treba i dignuti krovište i napraviti novo krovište,i u tome sam financijski sudjelovala.Svih ovih trinaest godina sam u kuću ulagala u gornjem stanu gdje živim kompletno smo zamijenili ostatak prozora ,postavili toplinsku izolaciju(knauf,kamena vuna ,stiropor),tri ili četri puta kompletno malala stan,nedavno u osmom mjesecu prošle godine zamjenila centaralno grijanje(ukupna cijena je bila 30 tisuća kuna ,ja sam dala 15 tisuća kuna) sve mi je to bilo normalno jer tata je govorio gornji stan je tvoj i poslije moje smrti ,po moralu i vidi se da ti tu ulažeš ,ti ćeš tu ostati,pomažeš nam i na vrtu ,tu i tamo u gorici sa suprugom i tvoji interesi se moraju zaštititi.
I sada kada tata moj spava već tri tjedan na nebu,moja majka i sestra žele svaka 1/3 svih nekretnina i pokretnina,meni ne priznaju pravo da sam ulagala u kuću,traže stanarinu za proteklih trinaest godina..Sve što sam nudila a nudila sam da se odričem svega samo da mi se ostavi prostor u kojem živim,i kako je majći dolje u stanu da ćemo se o njoj brinuti do njene smrti(ne paše im),da se kuća etažira i da imam tu polovicu u koju sam ulagala(ne paše im)ako žele stanarinu za protekle godine ,da tada i ja želim povrat svojih ulaganja u tu kuću kada se sve zbroji one meni još trebaju platiti ,ali i to sam spremna zaboraviti,samo da me se ostavi u prostoru u kojem živim(ni to im ne paše)ja nemam nikakvog pravnog dokumenta koji bi mene štitio, zakon kaže ako pokojnik ne ostavi oporuku prvi krvni slijed se dijeli na 1/3 ukupnog imetka pokojnika ako se drugačije ne dogovore.Sve što sam ulagala za nešto imam račune,za nešto su ljudi mi radili na crno ,puno toga smo suprug i ja napravili sami.Muku,znoj,živce,rad koju smo utrošili na sve to nitko mi ne može platiti,bili smo naivni jer nismo inzistirali na pravnim papirima,i mislili smo da radimo sebi jer nam se tako uvijek govorilo.
Nakon svega ja moram van iz kuće,sav novac koji sam ulagala mogu zaboraviti,svaki mjesec sam plačala pola režija što mi je bilo normalno jer sam živjela tu,vjerovala ljudima na riječ (Tati)da je to moja polovica,a sada bi se moja majči i sestra koja ne živi tu i ima svoju kuću dijelile 1/3 svega pa i i u dijelu kuće koju sam ja ulagala i gradila svoj stambeni prostor.Toliko su obzirne da ne razmišljaju da ja imam dvoje malodobne djece od kojih jedno će sada na jesen u sedmi razred osnovne škole u školi koja je 800 m udaljena od sadašnje kuće i da na jesen mi i drugo dijete mora ići u tu školu jer smo je već upisali,da djeca imaju tu svoje prijatelje,da sam si ja i moj suprug sa većinom susjeda u ok odnosima.
No sve se to zaboravlja kada netko osjeti miris novca ,počet ćemo ja i suprug opet iz početka ali osjećaj da imaš manja prava od podstanara,osjećaj da te netko drži za budalu,roba koji će raditi sve kako on želi,a pritom ti osporavati sve ono što si napravio ne može se opisati riječima.Bol zbog smrti tate je ogromna ,ali bol koju priređuju moja majka i sestra meni ,mom suprugu i mojoj djeci je još teža i bolnija.
Dragi ljudi ako se nalazite u sličnoj situaciji zaštitite se dok još možete,jer čovjeka ne poznajete dok sa njim ne pojedete kilu soli..............
petak, 7. ožujka 2014.
ZA SVE ŽENE -SRETAN MEĐUNARODNI DAN ŽENA
Prvi dan žena obilježen je davne 1909 godine deklaracijom Socijalističke partije Amerike .Od tada se svake godine održavao prosvjed gdje su radnice tekstilne industrije zahtijevale bolje radne uvijete i plaču.Zbog loših radnih uvjeta dogodio se veliki požar u tvornici TRIANGLE SHIRTWAIST u New Yorku kada je u požaru poginulo 140 ženskih radnika.Tada je otpor radnika i pritisak na poslodavce bio veći i radnice su zahtijevale kraće radno vrijeme ,bolje plaće i pravo glasa.Prosvjedi su bili toliko jaki da se u njihovu čast svake godine obilježava 08.03 Međunarodni dan žena.Neke zemlje su išle toliko daleko u obilježavanju toga dana da su čak bili i to nacionalni praznici u tim zemljama (bivši SSSR).Kako se Međunarodni dan žena uvijek u prošlosti smatrao komunističkim praznikom ,polako se napuštala ideja o obilježavanju Međunarodnog dana žena u zapadnim zemljama i uveo se kao zamjenski praznik Majčin dan kao dan kojim se slave žene,majke,majčinstvo,i slavio se svake druge nedjelje u svibnju.
Danas se Međunarodni dan žena slavi gotovo u svim zemljama Europe u čast ekonomskog,političkog i društvenog postignuća žene.Tada se ženama daruje cvijeće,primjerice u Italiji se cvijet mimoza smatra simbolom za međunarodni dan žena.
Kako u Hrvatskoj se trenutno predlaže novi zakonu o radu gdje bi se znatno smanjila prava žene, Ženska fronta za radna i socijalna prava organizira povodom Međunarodnog dana žena prosvjed pod geslom "NEĆEMO ZABORAVITI 8+8+8" što je slogan radničkog pokreta od 1886.godine,zainteresirani se počinju okupljati u 10.30 sati ispred Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ,Zvonimirova 15,Zagreb.
Žalosno je da se nakon toliko godina civilizacije ,žene ponovo moraju boriti za svoja prava kao da nije dovoljno što su manje plaćene za svoj rad,što su ih izjednačili sa brojem godina i stažom za odlazak u mirovinu,što ako žele ostvariti pravo na karijeru moraju riskirati svoju obitelj,djecu,jer Hrvatska naravno da nema vrtiće sa prilagođenim radnim vremenom koje nažalost tržište rada nametnulo.
Teško je biti žena u Hrvatskoj,većina žena još uvijek ima san gdje će moći ostvariti karijeru a da pri tome neće patiti obitelj.
Danas se Međunarodni dan žena slavi gotovo u svim zemljama Europe u čast ekonomskog,političkog i društvenog postignuća žene.Tada se ženama daruje cvijeće,primjerice u Italiji se cvijet mimoza smatra simbolom za međunarodni dan žena.
Kako u Hrvatskoj se trenutno predlaže novi zakonu o radu gdje bi se znatno smanjila prava žene, Ženska fronta za radna i socijalna prava organizira povodom Međunarodnog dana žena prosvjed pod geslom "NEĆEMO ZABORAVITI 8+8+8" što je slogan radničkog pokreta od 1886.godine,zainteresirani se počinju okupljati u 10.30 sati ispred Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ,Zvonimirova 15,Zagreb.
Žalosno je da se nakon toliko godina civilizacije ,žene ponovo moraju boriti za svoja prava kao da nije dovoljno što su manje plaćene za svoj rad,što su ih izjednačili sa brojem godina i stažom za odlazak u mirovinu,što ako žele ostvariti pravo na karijeru moraju riskirati svoju obitelj,djecu,jer Hrvatska naravno da nema vrtiće sa prilagođenim radnim vremenom koje nažalost tržište rada nametnulo.
Teško je biti žena u Hrvatskoj,većina žena još uvijek ima san gdje će moći ostvariti karijeru a da pri tome neće patiti obitelj.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)